Budimir Balaban, bivši predsjednik Skupštine Grada Banja Luka, govori o političkoj situaciji u gradu, razlozima napuštanja DNS-a, o budućem djelovanju odborničkog Kluba Sloboda, motivima za političku diskreditaciju, kao i o odnosima sa drugim akterima na političkoj sceni Banjaluke i Republike Srpske.
Оbjašnjavajući sašto je sa još dvojicom odbornika napustio DNS, Budumir Balaban ističe da nisu željeli da politički djeluju u okruženju kakvo je bilo, za koje kaže da je i sada takvo u DNS-u. Za banjalučki odbor stranke tvrdi da je “u vlasništvu par ljudi okruženih sve većim brojem podanika i poltrona” i da se “sve više radi o ostvarivanju interesa nekolicine”.
– Njima je smetao naš otpor podaništvu, naša otvorena neposlušnost, koja je proizašla iz želje da ukažemo na to da partija ne može biti privatno vlasništvo nekolicine ljudi, služeći im za provođenje ličnih interesa i interesa grupacije poltrona i ulizica koji ih okružuju. Tu nigdje nema javnog, opšteg interesa, tu nema građana.
Kako je funkcionisala vladajuća koalicija u prvih sedam mjeseci dok ste bili dio vlasti?
U formiranju koalicije sam učestvovao i ona je formirana na bazi programa, što mi je prijalo, jer su prihvaćene javne politike za koje smo se zalagali u prethodnom mandatnom periodu, a što je još važnije, koje smo obećali građanima u predizbornoj kampanji. Kako je vrijeme odmicalo, a sada je to apsolutno jasno i vidljivo, od prihvaćenih i od strane Skupštine usvojenih javnih politika realizacija se vrti u krug. Ima niz primjera, a jedan od njih je reorganizacija javnih preduzeća i ustanova. Ni najbanalnije skupštinske odluke nisu realizovane, poput one da se smanjuje broj članova upravnih i nadzornih odbora. Centar za razvoj i unapredjenje sela i dalje radi po starom, čak ima dva direktora, jednog formalnog i drugog faktičkog. Jedino je došlo do promjene naziva. Najavljeno je gašenje Radničkog univerziteta, a onda se odustalo da bi poslednjih dana išla priča opet o nekom njegovom kozmetičkom dotjerivanju. Dogovorili smo gašenje Gradske razvojne agencije, a ona je sada postala još veći budzetski potrošač, s tim da je i dalje njena uloga u razvoju grada potpuno nepoznata i ravna nuli. Zaključili smo da kod administracije osim birokratije nema ničeg drugog, nema potrebnog iskustva u realizaciji projekata, pa i ono što bi htjeli da realizuju ne umiju.
Kakva je danas politička scena u Banjaluci?
Moglo bi se zaključiti da je sve taksirano i prodano i da je sada sve bajno. Ali sada se ima apsolutna vlast, pa se sada traži i apsolutna odgovornost. E, tu je problem. Oko značajnijih projekata, pa čak i onih najmanjih, administracija se zapetljala, a gradjani čekaju rezultate. Ovdje ne pomaže ni taksirana i kupljena javna riječ, jer građane nije briga šta pišu, šta pričaju i čije se fotke motaju po Fejsbuku, jer oni hoće vodu, hoće vrtić za svoje dijete, hoće podsticaje u poljoprivredi, hoće zaposlenje i nisu zadovoljni samo sa ljuljama i klackalicama. Ovo je lokalna vlast i tu nema politike, tu se traže konkretna rješenja.
Stiče se u utisak u javnosti da ste vi i Klub „Sloboda“ glavni problem gradonačelniku Igoru Radojičiću?
Takođe sam takvog utiska, mada ne razumijem gradonačelnika, jer mi iz kluba Sloboda smo jedini koji imamo gotove javne politike, mi smo ih pisali i mi znamo kako se one realizuju. Zato ukoliko je problem zbog manjkavosti znanja timova pri realizaciji mogli bismo biti samo od koristi. Ja razumijem da birokratizovane sisteme uvijek prati negativna selekcija kadrova. Biraju se partijski podanici i poslušnici, ljudi bez stava, integriteta i rezultata. Ta kuga i ovu administraciju vodi u problem. Mi smo iz svog najboljeg iskustva i iz praksi drugih razvili niz praktičnih javnih politika – to zna javnost, znaju mediji elektronski i štampani, štampali smo i brošure, na kraju krajeva nalazile su se i na bilbordima, pa valjda mi najbolje znamo kako ih i realizovati. Pričali i pisali smo i svojevremeno dogovorili da hoćemo više investicija a manje birokratije, da hoćemo vrtić za svako dijete, da hoćemo jaču i snažniju ulogu mjesnih zajednica i naprosto mi ne možemo sada ćutati o tome. Ne razumijem kome to smeta. Mi smo to sve saopštili javnosti i za nas je javno data riječ Svetinja i mi ne možemo kako mogu drugi. Oni svoju datu riječ pogaze ako im je na putu njihovih ličnih interesa. Oni to mogu, a mi ne.
Igor Radojičić se često osvrće na poslove koje ste radili kao načelnik Odjeljenja za stambeno komunalne poslove i poslove saobraćaja, šta je cilj?
Tu poprilično razumijem Gradonačelnika s tim što tu nema nikakvih racionalnih ciljeva. Tu je problem što sam radeći te poslove visoko digao ljstvicu kada su u pitanju javni poslovi. Možete li zamisliti kako bi izgledala sela bez više od hiljadu kilometara lokalnih puteva i kako sad tom parirati sa par kilometara godišnje? Možete li zamisliti kakav bi život građana grada i prigradskih naselja bio bez stotine i stotine kilometara vodovoda i desetak rezervoara za vodu? Ko to sada zna naći način da se realizuje, kada se Crno vrelo radi već pet-šest godina a vode nema. Možete li zamisliti kako bi grad izgledao bez nekoliko stotina kilometara gradskih sabraćajnica, bez dva mosta? Ko to sada radi? Niko. Možete li grad zamisliti bez olimpijskog bazena i niza drugih kapitalnih projekata realizovanih u vrijeme na koje sam ja ponosan, a na koje se Gradonačelnik osvrće.
Izabrali smo put kojim se rjeđe ide!
Kako komentarišete pisanje pojedinih portala i blogova o vašem navodnom razgovoru sa vrhom SDS-a?
Ja sam razgovarao sa ljudima iz vrha gotovo svih partija, ali ne samo sada, već od vremena kako se bavim javnim poslovima. Uvijek sam konsultovao te ljude kako ići naprijed. Nisam ja sveznalica, a znam dosta, i sigurno je da bez pomoći svih tih ljudi ne bih realizovao sve te projekte u prethodnom odgovoru pomenute. Ja nisam dijelio ljude na opoziciju i poziciju. Jedino svi zajedno možemo učiniti ovaj prostor blagodatnim za život. Ja i sada, i to sada više no inače, u ovom turbulentnom političkom i katastrofalno lošem ekonomskom stanju, konsultujem mnoge ljude, pa i pripadnike SDS-a, kako djelovati da se ekonomski dignemo, da se snize političke tenzije, da zaustavimo iseljavanje, itd, itd. Ne znam šta je tu sporno.
Pojedinci vas napadaju u medijima, šta je pozadina toga?
Već sam rekao da je javna riječ taksirana i prodana a i rekao sam da neki imaju problem sa visoko dignutom ljestvicom i ostaje da se ta takva kupljena javna riječ koristi. A što bi je kupovali i što bi se prodavala ako ne zbog upotrebe, koja sve više postaje zloupotreba, i medija i javne riječi. I to se čini opet greška. Mogu ti mediji mene, Šibarevića, Jaćimovića i Vukajlovića satanizovati, ali šta briga građane za tim. Oni hoće vodu, hoće vrtić, hoće posao, hoće podsticaj. Znam ja da kupljeni novinari i blogeri ne biraju sredstva, jer su vođeni nakaradnim principima: ako se za ostvarenje njihovog ličnog cilja na putu nadje istina zaobiće je, ako se nađe pravda odguraće je, ako se nađe njihova javno izrečena riječ pogaziće je, da ne pominjem da ni od Boga ne prezaju “za šaku srebrenjaka”. Kako onda neće nas nastojati ukloniti. Mi nismo prepreka javnom interesu ali jesmo ličnom nauštrb javnog.
Kome smeta Budimir Balaban?
Samo onima kojima nije stvarno stalo da se stvari u Banjaluci i u Republici Srpskoj promijene nabolje i onima koji se bave javnim poslovima a lični interes i promociju stavljaju ispred javnog. Takvi se u mom slučaju s vremena na vrijeme i javno oglase. Ja se njima ne bavim. Imam prečih stvari, i u životu i u poslu.
Ima li opozicije u gradskom parlamentu, stiče se utisak da je neorganizovana i bez jasnog pravca djelovanja?
Nije neorganizovana, već je nema. A ne znam ni što će opozicija na lokalu. Oni koji formiraju vlast, treba da stalno rade na poboljšanju života građana, od komunalne i ekonomske sfere, do društvenih usluga i životne sredine. Koalicioni sporazumi moraju biti u funkciji takvog rješavanja problema i predstavljanja svih Banjalučana, a ne obrnuto, kako se nažalost dešava. Oni koji nisu na vlasti, treba da svojim djelovanjem osporavaju loša i predlažu bolja rješenja za građane. I jednima i drugima interesi građana moraju biti na prvom mjestu. Razlikuju se u pogledu resursa koji im stoje na raspolaganju. Mi u Klubu Sloboda tako shvatamo svoju ulogu i tako radimo, korištenjem skupštinske sale i korištenjem pritiska javnosti, nastojeći da na dnevni red dođu praktična rješenja do kojih dolazimo radeći stalno sa građanima.
Kojim putem će dalje krenuti Budimir Balaban i Klub odbornika „Sloboda“?
Izabrali smo put kojim se rjeđe ide, ili tačnije put kojim u ova vremena nije niko išao. Put je stiješnjen, ali sa njega nećemo uklanjati istinu, pravdu, javno izrečenu riječ, patriotizam i slično. To je naš put.
Glas Naroda.
