Rusi, kao i Srbi, slave i dočekuju dvije Nove godine, onu 31. decembra i drugu 13. januara. Ovu drugu zovu Stara nova godina (Старый Новый год).
Prosječan Rus uvek slavi u okviru svoje porodice, trpeza mora da bude puna (iako mnogi svjetski kuvari ne daju posebno mesto ruskoj kuhinji, njih to ne brine) tu se nađe ruska salata koju oni zovu Olivije, “Seljodka pod šuboj” (Селедка под шубой), odnosno, salata od haringe “u bundi”, što znači da je pored ribe obavezno povrće svih vrsta i nezaobilazna cvekla.
Kad je piće u pitanju, Rusi najviše vole votku, ali je i šampanjac nezobilazan. Naučeni u socijalizmu da sa malo novca obezbijede sebi dobar provod, Rusi su navikli da uz određene rituale, uz nezaobilaznu muziku i dobru votku, i uz dobro meze, koje čine usoljene pečurke, krastavci i kavijar namazan na crni hljeb, proslavljaju svoje praznike.
Dobra votka podrazumijeva dobru pripremu. Rusi nikada ne piju votku na sobnoj temperaturi, ona mora da je dobro ohlađena da postane gusta i da se pije iz posebnih čaša od 50ml.
Rusi kada nazdravljaju jedni drugima votkom ne kažu “Živjeli” (rus. “Na zdarovje”- на здоровье) oni govore “Pajehali” (Поехали- “Krećemo”).
Djeca u vrijeme novogodišnjih praznika idu na mnogobrojne predstave, tzv. “Jelkice” (rus. Елочки). Na kraju večere se iznosi kolač od brusnice ili torta od meda. Od kada je snimljen 1975. godine do dana današnjeg, za Novu godinu se prikazuje kultni film “Ironija sudbine” reditelja Eljdora Rjazanova.
Za proslavu Nove godine Moskva je posebno ukrašena i tu se ne štedi. Svaki kutak Moskve je okićen i blještav, na šta su Moskovljani posebno ponosni.
Iako nisu zahvaćeni globalizmom u onoj mjeri u kojoj je to prisutno u Zapadnoj Evropi, vjerovatno zbog decenijske izolacije, ali i velike odanosti pravoslavlju, prosječan Rus i dalje najviše uživa u baletu Petra Iljiča Čajkovskog, u literaturi svojih klasika Fjodora Dostojevskog, Antona Čehova, Lava Tolstoja, Sergeja Jesenjina…
Gotovo svaki Rus je pomalo mistik i poeta, a to datira još iz vremena kada su pravoslavlje donijeli iz Vizantije, i dok su drugi grabili zlato i blago iz Vizantije (krstaši), Rusi su donosili duhovno blago, a njihova poslovica kaže: “Dok novac govori, istina ćuti.”
Dakle, Nova Stara godina, kako oni zovu pravoslavnu Novu godinu, proslavlja se tiho u krugu porodice, a kako je bila zabranjivana u vrijeme socijalizma, po navici i sada Rusi slave tiho i bez velike pompe. Deset minuta prije ponoći slušaju govor svog predsjednika i sve oči su uprte u glavni sat na Spaskom tornju Kremlja.
Običaj je da, kada sat otkuca ponoć, jedni druge posipaju zlatnim zvezdicama kako bi im čitava godina bila uspješna, i govore tradicionalni pozdrav “S novim Godom!” – “С новым годом”.
Istinito
