Koliko jaka može biti ljubav prema svom gradu, pokazao je Aleksandar Radić koji je na svom tijelu oslikao simbole Banjaluke da bi ga uvijek i svuda podsjećali odakle dolazi i kome pripada.
Ovaj tridesetogodišnji mladić, koji je odrastao na obalama Vrbasa u gradu koji, kako kaže, 24 časa živi i diše punim plućima, prije dvije godine došao je na ideju da na predjelu stomaka istetovira malu razglednicu Banjaluke. S obzirom na to da već pet godina radi na prekookeanskom kruzeru i da veći dio godine provodi miljama daleko od kuće, svoju Banjaluku sada nosi svuda sa sobom, a tetovažama na tijelu spojio je dio kulture, umjetnosti, proživljenih trenutaka i osjećanja.
– Sve je počelo sa Kastelom, a onda sam nastavio dalje da dopunjavam sliku poput slagalice. Istetovirao sam i Hram Hrista Spasitelja, kao i krivi sat koji je vječna uspomena na katastrofalni zemljotres koji je zadesio naš grad. Posljednje što sam radio je dio Gospodske ulice. Taj dio još nije završen i vjerujem da će uskoro slika biti potpuna – ispričao je Radić koji je prvu tetovažu uradio sa 14 godina.
Dodaje da je u razgovoru sa tatu majstorom došao na ideju da razglednici Banjaluke na svom tijelu doda još nešto po čemu se grad na Vrbasu izdvaja od ostalih, a to je kajak.
– Za tu tetovažu veže se jedna anegdota. Naime, tatu majstor mi je rekao da bi trebalo da pronađe odgovarajuću fotografiju na internetu po kojoj će raditi tetovažu. Kada sam vidio šta je pronašao, shvatio sam da je na slici moj prijatelj, čuveni kajakaš Darko Savić, koji mi sada često u šali kaže da gdje god krenem i njega nosim sa sobom – sa osmijehom dodaje Radić.
Tačan broj tetovaža na tijelu ne zna, ali kaže da je iza one sa motivima Banjaluke 15 časova posvećenosti i rada. Nikada se nije pokajao zbog neke tetovaže i smatra da oni koji nisu sigurni u to šta žele ne bi trebalo ni da se tetoviraju. Radić ističe da ga ljudi iz svih krajeva svijeta koje sreće na brodu često pitaju odakle je te da im uz objašnjenje pokaže tetovažu i ponosno kaže: “Ovo je moj grad”.
– U razgovoru sa ljudima iz Amerike ili drugih krajeva svijeta, kada im objašnjavam simbole po kojima je Banjaluka prepoznatljiva i spomenem Kastel, pitaju kakva je to tvrđava. Kažem im da je naš Kastel stariji od mnogih gradova u Americi – ponosno kazuje Radić i dodaje da je boraveći u Papui Novoj Gvineji, među tamošnjim plemenima, shvatio da je njegova Banjaluka mali Njujork.
Lijepe uspomene nosi iz Sidneja, Majamija, Singapura, sa Maldiva i Havaja, zbog čega su neke znamenitosti iz tih krajeva pronašle mjesto na njegovom tijelu u vidu tetovaža. Simbole Banjaluke tetovira u svom gradu, a neke tetovaže uradio je na Novom Zelandu, u Irskoj i Aziji.
– Na takvim mjestima shvatiš kako je kod kuće ipak najljepše – istakao je Radić koji će se u maju ponovo otisnuti na pučinu.
Podrška
Aleksandar Radić ističe da mu je od prvog momenta kada je odlučio da se istetovira najveća podrška bila majka kojoj je posvetio jednu svoju tetovažu.
– Druga tetovaža koju sam uradio ispod desne ruke mi je najomiljenija, to je tetovaža za majku u fazonu grafita. Ona je uvijek uzbuđena zbog svake nove tetovaže – ponosno je ispričao Radić.
Glassrpske.com
