Istraživač na Geopolitičkom forumu Kembridž Timoti Les smatra da je Balkan na ivici još jednog reorganizovanja koje će označiti kraj “postjugoslovenskog ustrojstva”.
Les je ocijenio da bi, nakon “reorganizacije” Balkana, Srbija i Albanija proširile svoje granice, a Srbi i Hrvati iz BiH, kao i Albanci iz Sjeverne Makedonije dobili bi “de fakto” priznanje.
Ovaj bivši diplomata na Balkanu izrazio je uvjerenje da bi to bila posljedica odluke SAD da se bore u takozvanom “novom hladnom ratu” na Balkanu i, naročito, da “istjeraju” Rusiju iz Srbije, kao i odustajanja SAD od dugotrajnog protivljenja izmjeni granica, što će, kako kaže, predstavljati izazov za regionalni status kvo, uključujući otpor Albanaca, koji će SAD morati da “slomi”.
“Iako će predstojeća ‘reorganizacija’ Balkana približiti lokalne narode u ostvarenju zajedničke želje o nacionalnim državama, neće riješiti sva pitanja. Umjesto toga, biće definisani problemi koji će se rješavati u narednoj fazi balkanske istorije, a to uključuje i nove reorganizacije, koje će, neumitno, uslijediti”, naglasio je Les na predavanju na Univerzitetu Kembridž o temi “Nova reorganizacija Balkana”.
Govoreći o dijalogu Beograda i Prištine, on je rekao da se o njegovom daljem razvoju može samo spekulisati, ali da su moguća četiri scenarija za postizanje dogovora o Kosovu i Metohiji.
Prema prvom scenariju, moguće je da Beograd i Priština postignu dogovor jer im je u interesu da riješe status Kosova, uz diplomatski pritisak iz Vašingtona.
“Imajući u vidu ‘crvene linije’ Srbije, to znači da bi se sporazum temeljio na ideji – podjela u zamjenu za priznanje”, rekao je Les.
Uz ocjenu da su minimalne šanse da će se to dogoditi, Les je naveo da se Albanci i dalje oštro protive i da će novu vladu u Prištini činiti političari koji ne žele čak ni razgovor sa Beogradom.
Prema njegovim riječima, Njemačka na međunarodnom nivou sada zajedno sa Francuskom radi na tome da blokira podjelu, dok se Moskva protivi svakom dogovoru kojim se smanjuje zavisnost Srbije od Rusije, prenosi Tanjug.
Time se, smatra Les, ostavlja mogućnost za drugi scenario prema kojem je ideja podjele ponovo “sklonjena sa stola”.
“To znači ili pristanak Srbije da bezuslovno prizna Kosovo ili da, u krajnjoj liniji, bude očuvan status kvo. Problem sa bezuslovnim priznanjem jeste činjenica da je Srbija godinama unazad jasno stavljala do znanja da neće priznati Kosovo bez neke kompenzacije”, istakao je Les.
On smatra da su minimalne šanse da bi Srbiju mogli da ubijede da prihvati gubitak Kosova ukoliko joj se ponudi članstvo u EU bez ikakvog odlaganja, uz sve prednosti koje bi to značilo.
“Ne postoji nikakav nagovještaj za to, naročito imajući u vidu da se EU suočava sa ekonomskom stagnacijom brojnim geopolitičkim rizicima”, ocijenio je Les.
On vjeruje da su male šanse da se sačuva status kvo jer, kako kaže, situacija na Kosovu nije statična.
S druge strane, Amerikanci su, ističe Les, riješeni da “istjeraju” Rusiju sa Balkana, a želja Albanaca da se okonča “pravni vakum” Kosova podstiče ih da potraže neko rješenje za njegov status.
“Ukoliko Srbija odbije da prizna nezavisno Kosovo, jedina opcija je da se teži ujedinjenju sa priznatom Albanijom, a to je rješenje koje bi većina kosovskih Albanaca prihvatila”, ocijenio je Les, koji određenu vrstu “regionalnog potresa” vidi kao jedan od potencijalnih scenarija za status Kosmeta.
On je rekao da Srbija neće prihvatiti integraciju sjevernog dijela Kosmeta u albansku nacionalnu državu i da bi na takvu prijetnju Srbija bez sumnje odgovorila pripajanjem ovog područja.
“To bi vodilo vojnom obračunu sa Albancima, progonu preostalih Srba iz južnog djela Kosova i Metohije i pokušaju Albanaca u Preševskoj dolini da se otcijepe od Srbije, kao i krizi državnosti u Srbiji, koja bi išla na ruku lokalnim nacionalistima”, ocijenio je bivši diplomata koji smatra da bi u tom slučaju Srbi u BiH imali veliku šansu da se otcijepe i pripoje Srbiji, kao kompenzacija za gubitak Kosova.
Les je uvjeren da bi ujedinjena Albanija, takođe, značila novu geostratešku šansu i za Albance u Sjevernoj Makedoniji koji bi pokušali da pripoje svoju teritoriju ovoj novoj Albaniji.
“Ostaje otvoreno pitanje koliko bi navedeni proces bio nasilan, ali istorija nagovještava da ne bi bio miran”, dodao je on, naglasivši da bi u slučaju takvog scenarija spoljni akteri, predvođeni SAD, bili ponovo prinuđeni da “reorganizuju” ovaj region, kao što su u više navrata to činili u prošlosti.
Imajući u vidu podršku ideji podjele, Les smatra da se “SAD ne bi protivile ujedinjenju Kosova sa Albanijom i Preševskom dolinom, niti srpskoj aneksiji sjevernog Kosova, ukoliko to zaživi na terenu”.
On je uvjeren da bi Evropljanima vjerovatno laknulo što su Srbi i Albanci konačno pronašli rješenje za problem Kosova i Metohije, dok Rusija ne bi imala moć da to blokira.
“Ipak, SAD će s podozrenjem gledati na dalje promjene međunarodnih granica, baš kao i Evropljani. Amerika neće željeti da se teritorija Srba u BiH ujedini sa Srbijom, jer bi to značilo snažnu platformu za ruski uticaj na Balkanu”, rekao je Les.
Prema njegovim riječima, SAD bi se odupirale bilo kakvim pokušajima Albanaca da se otcijepe od Sjeverne Makedonije, koji bi, u tom slučaju najprije morali da definišu svoju teritoriju, a to bi značilo “složeni i krvavi rat za otcjepljenje”.
Les je mišljenja da će, umjesto toga, SAD insistirati da pomenuti narodi odustanu od svojih nastojanja, a zauzvrat će im garantovati samoupravu unutar postojećih država.
“To znači i ublažavanje graničnih kontrola, kako bi se ojačala prekogranična saradnja između pripadnika istih naroda. Takav princip važio bi i za Hrvate u BiH”, tumači Les dalja moguća geopolitička rješenja u regionu.
On smatra i da će mnoga pitanja na Balkanu ostati neriješena, uključujući konačni status Srba u BiH i Albanaca u Sjevernoj Makedoniji koji će i dalje da žele ujedinjenje u nacionalnim državama.
Istovremeno, dodaje Les, postavlja se pitanje u vezi sa statusom Bošnjaka i Hrvata u dijelovima BiH, kao i položaja slovenskog stanovništva u Sjevernoj Makedoniji koje teži ujedinjenju sa Bugarskom.
On je naveo da je neizvjestan i položaj brojnih malih grupa u regionu, naročito u Crnoj Gori, kao i odnos između regionalnih država i spoljnih sila.
“Imajući u vidu da će SAD morati da daju garancije za novi poredak, biće potrebno da Rusija ‘zauzda’ američki uticaj jačanjem svog uporišta među Srbima u BiH, a Bošnjaci će se okrenuti Turskoj, kako bi odbranili integritet svoje države na duge staze”, smatra Les.
Agencije