Njemačke klinike spremne su da plate do 15.000 evra kako bi dovele jednog medicinskog radnika sa Balkana. A dovode hiljade godišnje. U tom poslu su velike pare i posrednici spremni da po svaku cijenu dođu do tih para.
Nevena Pejić je prije dvije godine imala dobro plaćen, ali neobičan posao. Radila je u jednom hotelu u centru Beograda, premda nije bila ni sobarica ni recepcionerka. Tog ljeta je hotel bio popunjeniji nego inače. Neke prostorije su na brzinu preuređene u učionice. Iza teških zavjesa, sjedelo je više od stotinu ljudi i svakog dana, od osam ujutru do četiri popodne, Nevena ih je učila njemačkom jeziku, navodi Dojče vele.
– Ljudima je obećan posao, samo dok završe školu jezika. Za vrijeme škole bio je plaćen smještaj, hrana, čak i nadoknada da budu tu. Dolazili su iz raznih krajeva, dosta iz Makedonije – prisjeća se Nevena. Ali misija je, kaže, bila gotovo nemoguća – da se za četiri mjeseca od nule stigne do nivoa B1.
– Ne znam kakav su ugovor potpisali, ali neki su vremenom odustajali, jer je cilj bio teško dostižan. To tvrdim kao nastavnica jezika. Počeli su da izbjegavaju časove – dodaje ova žena: “Neki polaznici su se žalili da ih je agencija prevarila, da su kod kuće ostavili porodice polažući sve nade u ovo.”
Onda je jednog dana sve prestalo. Agencija “Artigum Management”, koja je tvrdila da je “u vlasništvu poslodavca iz Njemačke”, otpustila je nastavnike i ostala im dužna šest plata. Kako je taj instant biznis model pukao?
Na brojeve telefona navodne vlasnice agencije, prenose njemački mediji, više se niko ne javlja.
Tržište teško stotine miliona evra
Balkanski očaj i njemačka potreba otvorili su prostor za novu branšu, čitavu industriju odlaska u kojoj se laktaju posrednici radne snage i njihovi “regruteri” na terenu, škole jezika, savjetodavci… Među svima vrebaju slatkorječivi prevaranti.
Prema podacima njemačke Savezne službe za zapošljavanje, u martu ove godine je 50.000 državljana zemalja takozvanog Zapadnog Balkana radilo u sektoru medicine i njege u Njemačkoj. To je oko 6.500 ljudi više nego godinu dana ranije.
Insajderi iz branše tvrde da je brojka i veća, da se godišnje uveze više od deset hiljada njegovatelja sa ovih prostora, najviše iz BiH i Srbije, ali i sa Kosova, iz Albanije, Sjeverne Makedonije i Crne Gore. Balkanske bolničarke su tražena roba – one bi trebalo da krpe rupu u Njemačkoj gdje će, prema najcrnjim procjenama, kroz pet godina nedostajati 200.000 njegovatelja.
Jedan veliki njemački lanac staračkih domova spreman je da plati između osam i deset hiljada evra kako bi doveo jednu njegovateljicu. To nam je rekao šef odjeljenja ljudskih resursa u tom lancu domova. Zvanični intervju su odbili uprkos ranijem dogovoru i nisu jedini koji bi radije da se o ovoj temi ne piše.
U njemačkim agencijama nam, kad se mikrofoni isključe, priznaju da neke klinike plaćaju više, sve do petnaest hiljada evra. Tu sumu agencije dijele školama jezika i svojim regruterima, a ostatak je profit.
Prema našem istraživanju, branša je teška više stotina miliona evra godišnje i često podsjeća na Divlji zapad.
„Maltene trgovina ljudima“
U maloj kancelariji na periferiji Kelna, Kaj Simon se umorno osmjehuje na takve priče. On je šef agencije “IPP Health” koja se broji među najveće koje posluju na Balkanu.
– Agencije obećaju ljudima nadrealne plate, kažu im da odmah mogu da povedu porodicu, a onda dođu u Njemačku – priča Simon i dodaje da je tamo hladno, pada kiša, porodica je daleko i ne može da dođe, plata nije kao obećana i to, kako kaže, uništava ljude.
– Ne ide da obećate ljudima sve i svašta, da ih presadite odande gdje su im korijeni, a onda se ispostavi da ste lagali. To je maltene trgovina ljudima – kaže Simon.
Jedan drugi agent, pod uslovom da mu se ne otkrije ime, priznaje da vrbuje ljude po bolnicama na Balkanu. Ima nekoliko medicinskih sestara koje nalaze klijente. „Ona me recimo nazove i kaže da ima tri koleginice koje bi u Njemačku. Ako to uspije, platim joj tristotinak evra po osobi.”
Krug se zatvara
Posrednici dobro znaju šta može da im pokvari računicu – ostaju praznih ruku ako ulože u školu jezika i rad sa kandidatom, a kandidat iz bilo kog razloga odustane prije potpisivanja ugovora sa njemačkim poslodavcem.
Zato kragujevačka agencija “Pro Sert” traži od kandidata potpis da će agenciji platiti tri hiljade evra ako odustanu od odlaska u Njemačku, pokazuje jedan ugovor u koji imamo uvid. Kandidat plaća kaznu i ako nađe posao na svoju ruku ili drugu agenciju da ga zastupa. Ili ako odbije dva radna mjesta koja agencija ponudi.
Agencija “Pro Sert” posluje sa “Dekra Akademijom” – a to u ušima njemačkih poslodavaca mnogo znači. Krovni koncern te akademije, Dekra, ima godišnji obrt od 3,3 milijarde evra i bavi se mahom tehničkim pregledom vozila. Za Nijemce je Dekra pojam ozbiljnosti.
Njihovu akademiju u Srbiji vodi Aleksandra Talić, a ona je, prema podacima iz Agencije za privredne registre, do aprila bila direktorka upravo agencije “Pro Sert”. Tako je krug zatvoren: Dekra u svojim centrima u Beogradu, Nišu, Novom Sadu i Kragujevcu uči ljude jeziku, njegovateljskoj teoriji i praksi, a “Pro Sert” ih šalje u Njemačku.
– Na kandidatima je samo da završe, uče i na kraju polože – kaže Talić. O novčanoj kazni koja ljudima visi nad glavom tvrdi: “Ako ne postoji nijedan realan razlog da neki kandidat izvoljeva, moramo da postavimo tu granicu i da natjeramo… odnosno više, da kažem, pomognemo kandidatu da odabere to što hoće.”
Velika seoba
Mario Reljanović, naučni saradnik beogradskog Instituta za uporedno pravo, nagledao se takvih i još gorih ugovora.
– Postoje ugovori očigledno prevarnog tipa u kojima postoje skriveni troškovi za lice koje odlazi u inostranstvo i vrlo nepovoljni uslovi rada, znači 10 do 12 radnih časova dnevno, sedam dana u nedjelji. To su uslovi koji ne samo da nisu u skladu sa zakonodavstvom u Srbiji, nego nisu i ne mogu biti u skladu sa zakonodavstvom u Njemačkoj – upozorava ovaj pravnik.
Da li posrednici ikada pomisle da pomažu veliku seobu koja godinu za godinom prazni Balkan? Posebno jer otvoreno priznaju da ih zanimaju najviše mladi, oni sa najviše demografskog potencijala. Kandidati stariji od 40 godina imaju drastično manje šanse, prenosi Dojče vele.
Kaj Simon, šef kelnske posredničke agencije, poziva se na zaključke Svjetske zdravstvene organizacije da balkanske zemlje imaju višak medicinske radne snage. Ipak, svjestan je da taj basen nije bez dna. “Jasno nam je da će se to sljedećih godina završiti – ne može da traje decenijama.”
A onda će, kaže, više dovoditi njegovateljice sa Filipina.
