Rodžer Federer je jedan od najvoljenijih igrača tenisa na svijetu, a Novak Đoković, koji je već 10 godina jedan od najboljih, nikada nije dostigao njegovu popularnost kod ljubitelja ovog sporta.
Novinar Aleks Patl, koji piše za britanski “The Independent”, napisao je nadahnuti tekst o Novaku Đokoviću, koji prenosimo u originalu.
“Kada su jednog ljubitelja tenisa pitali šta misli o Novaku Đokoviću nakon što je eliminisao Rodžera Federera u polufinalu Australijan Opena, on je odgovorio da ‘se nada da će ustanoviti da je koristio lijekove za poboljšanje učinka, pa će kad prestigne Federerov Gren slam rekord biti poništen njegov rezultat’. Ovaj stav je ekstreman, ali on nije jedini koji tako misli. Drugi ljubitelj tenisa, koji tvrdi da je Đoković njegov omiljeni igrač, istakao je da vjeruje da će Federer i dalje biti najbolji igrač svih vremena, piše ‘The Independent’, a prenosi ‘Yahoo’.
Đokovićev bivši trener, Boris Beker, prošle godine je progovorio o Novakovom nezadovoljstvu zbog toga što nije postigao da ga ljudi obožavaju kao Federera, ističući da mu smeta što ih ne poštuju jednako i potvrdivši tako Đokovićevu nesigurnost van terena samo nekoliko dana prije istorijskog meča s Federerom na Vimbldonu. Kada je Novak pobijedio, mnogi teniski klubovi su bili razočarani, moglo se čuti negodovanje u sportskim barovima i u domovima širom svijeta. Nije im bilo važno što je on u posljednjih 10 godina najbolji teniser na svijetu – on nije bio Federer i to je mnogima bilo dovoljno da se ne vesele ovom uspjehu.
Čak i na Australijan Openu, gdje je ovaj Srbin najuspješniji muški teniser svih vremena nakon što je pobijedio Federera u polufinalu, veće je bilo razočaranje zbog gubitka Švajcarca nego sreća zbog Đokovićevog trijumfa.
Opšte je poznato da je Federer najvoljeniji teniser svih vremena i tačno je da Đoković zaslužuje veću popularnost i više obožavanja od njega, ali sportski uspjesi nisu dovoljni. Kada se kaže ‘tenis’, ljudi Federera vide kao oličenje ovog sporta, zbog načina na koji igra i na koji se ponaša na terenu i zbog velikih uspjeha koje je imao prije pojave Đokovića.
Federerov pad sa prvog mjesta ostavio je jači utisak na ljubitelje tenisa nego sve ono čime je Novak doprinio tenisu u posljednjoj deceniji. Prije nego što je Đoković osvojio trofej u Rod Lejver areni 30. januara 2011. godina, imao je samo jedan Gren Slem, dok je Federer imao 16, a Rafael Nadal devet. Ali tog dana se Đokovićeva karijera preokrenula, kao i pozicija muškaraca u tenisu: Federer sada ima 20 Gren Slem titula, Nadal 19, a Đoković 17.
Đokovićev vrtoglavi uspjeh bio je neophodan kako bi se pojačao takmičarski duh u tenisu i razvoj muških tenisera, ali izgleda da je takav razvoj u ovom sportu željelo malo ljubitelja tenisa. To je neko vrijeme bilo olako prihvaćano, ali kada se Novak pokazao kao prijetnja Federerovoj veličini, to je počelo živcirati Rodžerove obožavaoce.
Federerov prvi veliki rival, Rafael Nadal, takođe je pretrpio slične napade obožavalaca Švajcarca tokom 15 godina, ali je uvijek bio prihvaćeniji u njihovim očima, vjerovatno zbog svoje strastvene igre i nesuzdržane sreće svaki put kad pobijedi Federera.
Čak su i Nadalovi porazi, koji su posljedica Novakovog uspjeha, živcirali obožavaoce ovog sporta. U 2011. i 2012. bilo je perioda kada je Novaku bilo dovoljno samo izaći na teren s Nadalom i unaprijed se znalo da će ga pobijediti, što je jedne iritiralo, a druge impresioniralo.
Novak možda ne posjeduje Rodžerovu gracioznost ni Rafaelov talenat, ali ako kombinujete Federerovu inteligenciju i Nadalovu izdržljivost, na neki način se dobija igrač Đokovićevog kalupa. Šta ga je onda spriječilo da ima jednako jaku vezu s obožavaocima kao Nadal i Federer?
Jesu li to možda njegova česta povlačenja usred mečeva u ranoj karijeri? Ili su krivi njegovi pompozni roditelji koji su se uplitali u svaki bod? Može li to da bude posljedica odsustva njegovih šaljivih izraza u ranim godinama profesionalnog bavljenja tenisom?
Većina gore navedenih stvari svjedoči u prilog tome da se Novak s vremenom razvijao kao igrač, što Federer i Nadal nikad nisu morali. Zbog toga se može reći da on više liči ljudskom biću, iako postoji tendencija da se smatra nečim većim od toga.
Bilo kako bilo, on je svakako najvažniji igrač u tenisu u posljednjih 10 godina i treba ga cijeniti zbog onoga što je donio u ovaj sport: takmičarki duh i pogrešno protumačenu ljudskost”.
nezavisne.com
