Danas je veliki dan za čovječanstvo, za nauku, za astronome, za sve one koje je bar jednom zagolicala priča o svemiru, o postanku svega, teorije Alberta Einsteina.
Europska južna opservatorija danas je na šest istovremenih press konferencija u Washingtonu, Brusselsu, Santiagu, Shanghaiu, Taipeiju i Tokiju, ljudi su, prvi put u našoj istoriji, vidjeli fotografije dvije crne rupe.
Jedna se nalazi u centru naše galaksije, Mliječnog puta.
No, prvu crnu rupu koju smo vidjeli (nakon čega je uslijedio gromoglasan aplauz) bila je ona koja se nalazi u srcu galaksije Messier 87 (M87), koja je skoro 54 svjetlosne godine udaljena od Zemlje. Ovom objavom, naučnici su otvorili još jedan prolaz u zidu tajni našeg univerzuma.
#BreakingNews Astronomers capture first image of a #BlackHole! @ESO @ALMAObs & APEX contributed to observations of gargantuan black hole at the heart of galaxy Messier 87.#RealBlackHole
Web: https://t.co/CTJHrg5MN9
Press Release: https://t.co/HKGF6eG4ru
Credit: EHT Collaboration pic.twitter.com/MOqSNr2rxh— ESO (@ESO) April 10, 2019
Naučnici su danas kazali kako su ponosi na nauku, kako su ljudi iz 40 zemalja dali doprinos ovom projektu. Ponosni su na Europu koja je uložila 44 miliona da bi čovječanstvo svjedočilo nečem ovako nevjerovatnom.
Fotografija crne rupe je jedan od onih velikih, samonegirajućih koncepata – poput zvuka tišine, prisustva odsutnosti i života smrti. Priroda jednog pobija ono drugo. Ali fotografija crne rupe ipak dolazi.
Da budemo potpuno precizni, ono što vidimo na fotografiji nije crna rupa – jer njihova glavna karakteristika je da su one tako “guste” i stvaraju gravitacijsko polje koje je tako jako da ništa, čak ni elektromagnetna energija – koja, naravno, uključuje vidiljvo svjetlo – ne može pobjeći njihovom povlačenju.
Na fotografiji smo vidjeli njihove tzv. horizonte događaja (event horizons), tj. mješavinu plina, prašine i zvijezdi i svjetla, koja kruži oko “odvoda” crne rupe, prije nego što bude uvučena unutra i nikad se više ne vrati.
Sve je počelo u aprilu 2017, kada je globalna mreža osam radio teleskopa, koji su locirani u Chileu, Meksiku, Španiji, Havajima, Arizoni i Antarkticu (EHT mreža – Event Horizon Telescope), počeli posmatrati dvije različite crne rupe. Kako se pretpostavlja, prikupljeni podaci, vrlo su različiti.
Crnu rupu u centru naše galaksije zovemo Sagittarius A. Ima masu jednaku 4.1 milion naših sunaca. Iako vam se ovo čini kao nešto gigantsko, ona je zapravo majušna u odnosu na ostale. Nalazi se nekih 38 miliona kilometara daleko i pokušati je snimiti jeste kao da pokušavate uočiti narandžu na Mjesecu. Golim okom.
Crna rupa u M87 koju smo danas “vidjeli” ima masu sedam milijardi naših sunaca (1.700 puta je veća od “naše” crne rupe”), no kako je udaljena 2.700 puta više od “naše” još ju je bilo teže snimati.
Uspjeli smo to zahvaljujući velikom broju teleskopa i njihovoj lokaciji – zamislite kad istovremeno počnu snimati teleskopi na Španiji i Antarktiku – kolika površina se snima i koliko podataka se dobija. Pritom, posmatranje je trajalo dvije godine. Ono što je zanimljivo jeste da je svaki tim, na svakoj lokaciji, radio bez komunikacije s drugim timovima, kako ne bi uticali na prikupljenje podatke i analizu.
Agencije
